Američki gradovi u manje razvijenim državama razvijaju posebne marketinške strategije. 

Zbog sve manje naseljenosti, ovi su gradovi počeli da privlače platežno sposobno stanovništvo - radnike IT industrije koji rade od kuće, dajući im novčane podsticaje da se presele, i svoj novac troše baš u tim gradovima.

Tako će vam Tulsa, na primer, dati oko 10.000 dolara, dok je ta cifra u Zapadnoj Vidžiniji čak 20.000 dolara.

Kako se dobija novac? Grad raspisuje konkurs za oko pedeset digitalnih nomada, koji treba da ispunjavaju određene uslove. Na prošlom se konkursu Zapadne Vidžinije za slot ot pesedest mesta, prijavilo čak pet hiljada ljudi. 

Međutim, Tulsa i Zapadna Virdžinija nisu jedini gradovi koji daju ovakve podsticaje; naprotiv. Zato se i gradovi međusobno nadmeću, reklamirajući udaljenost od aerodroma, nacionalnih saobraćajnica, velikih tržnih centara, pa čak i blizinu mesta za kupovinu traktora. 

Velika prednost ovih gradova, kako kažu, jeste to što imaju ogroman broj mesta za rekreaciju napolju, prirodnih resursa, svežeg vazduha i zelenila, a to su stvari koje su danas sve više na ceni.

Šta se, onda, dešava s tržištem nekretnina u tim gradovima?

 Cene su odmah skočile. U manjim gradovima, ponuda nekretnina mnogo je manja, mada je i početna cena pristupačnija.

 Međutim, digitalni nomadi koji traže da na svojim novim radnim mestima kupe novu kuću, susreli su se s malim izborom, i, kako kažu, konkurencija za svaku kuću bila je ogromna: čak njih sedmoro nadmetalo se da kupi jednu istu kuću. 

Ovakve inicijative zaista su dale podsticaje lokalnim ekonomijama i ostaju primer dobre i primenjive prakse