Pandemija koronavirusa određene je sektore pogodila više nego druge. S jedne strane, neophodnost ostajanja kod kuće, neizbežno je pogodila hotelijere. Zaostala hipoteka na hotele višestruko je porasla: sa nešto ispod 2% u 2020. godini, na preko 20% u tekućoj godini. S druge strane, sveopšta ekonomska kriza pogađa građane bez izuzetka. Kriza je dovela do toga da je sada u Americi popunjeno čak 96% stanova C kategorije, koji potpadaju pod skromnije odabire. Ovaj procenat na Srednjem je Zapadu još veći - čak 99%.Postalo je jasno da bi se ova dva problema mogla izjedna rešiti.

Inženjeri i programeri mlađe genracije kupuju hotele u nevolji i pretvaraju ih u prekopotrebne zgrade za pristupačan život (Affordable Housing). Nedostatak ovakvih nekretnina sada je kritičan: čak 96% ovakvih stanova je zauzeto širom Amerike.

Naime, softverski inženjer Dejvid Piters, kupio je jedan propali hotel sa oboda Mineapolisa da bi ga pretvorio u blok za pristupačno stanovanje (Affordable Housing). Piters kaže da ovako ne samo da se pomažu oba sektora, i civilni i turistički, već je i šansa za profit solidna. "U ovom delu grada," ističe Piters, "cena stana kreće se oko sto dvadeset hiljada dolara. Hotel u lošem stanju možete kupiti za oko trideset hiljada dolara po jedinici, i potrebno je još oko deset da biste ga renovirali i preuredili, sve ostalo je zarada."

Apartmanski hoteli jeftiniji su da se preurede jer već postoje prostori pripremljeni za kuhinje. Piters takođe ističe da je cena mesečnog zakupa jednog stana u proseku šest stotina dolara, što se uklapa u cenu stana C kategorije. Ljudi koji bi stanove kupili, s druge strane, uzimaju niskokamatne kredite, tako da je i njihova visina mesečne rate vrlo slična.